Gajenje domaćih životinja na velikim farmama
industrijskog tipa danas predstavlja najveću oblast na svetu u kojoj
postoji zabrinutost zbog problema u smislu dobrobiti životinja. Milijarde domaćih životinja širom sveta gaje se
iza zatvorenih vrata velikih farmi. One se
stavljaju u kaveze, zbijaju i zatvaraju, teraju da izuzetno brzo rastu i
iscrpljuju do granica fizičke izdržljivosti u jurnjavi za više mesa, mleka
i jaja.
Do brzog uspona
sistema velikih farmi industrijskog tipa u SAD i Evropi došlo je u drugoj
polovini prošlog veka. Ove sisteme karakteriše veliki broj domaćih
životinja koje se zatvaraju u kaveze ili boksove i zbijaju u staje
(obično) bez prozora. Ovaj pristup se opisuje uz pomoć četiri
klasične metode uzgajanja životinja na velikim farmama: boksovi za telad,
odeljci i kavezi sa vezivanjem za suprasne svinje, intenzivne farme brojlera i
kavezne baterije za kokoške nosilje. Ovi sistemi su i dalje široko
rasprostranjeni u SAD.
Tri od ovih
klasičnih sistema iz šezdesetih godina 20. veka – boksovi za telad,
odeljci za krmače i kavezne baterije – predmet su dalekosežnih reformi u
Evropskoj uniji (EU). Iako se reforma odnosi na Evropu, ovi sistemi se brzo
šire u drugim delovima sveta, čak i u zemljama u razvoju. Potrošnja mesa u
zemljama u razvoju je u stalnom porastu. Pritisak da se širom sveta proizvodi i
prodaje jeftino meso dovodi do širenja intenzivne poljoprivrede u celom svetu.
Ljudi i u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju vode računa o
količini i poreklu mesa koje jedu i na taj način ne podržavaju gajenje životinja na velikim farmama.
Gajenje životinja na velikim farmama industrijskog tipa
nije samo loše po dobrobit životinja i njihovo zdravlje, već je i dokazano
da ima štetan uticaj na brojne oblasti:
Brojke
navedene u daljem tekstu pokazuju približan broj domaćih životinja gajenih
na farmama 2004. godine. Većina se gajila u intenzivnim sistemima koji
mogu dovesti do ozbiljnih problema u smislu dobrobiti životinja. Sledi kratak
uvod u ove intenzivne sisteme.
1 POZADINA PROBLEMA
2 INTENZIVNO UZGAJANJE ŽIVOTINJA NA FARMAMA
UKUPAN BROJ ŽIVOTINJA GAJENIH NA
FARMAMA 2004. GODINE
SVINJE 1,4 MILIJARDI
KOKOŠKE 35,7 MILIJARDI
GOVEDA 1,3 MILIJARDI
OVCE
1,1 MILIJARDI
(IZVOR: TARNER,
DŽ. (TURNER, J.) 2005. GLOBALNI RAST
STOČARSTVA)
sadržaj drugog poglavlja CH
AARM ANIMALS
U čitavom ovom poglavlju navode se brojni citati
Naučng komiteta Evropske unije za zdravlje i dobrobit životinja i njegove
preteče, stručnog Naučnog i
veterinarskog komiteta Evropske komisije. Oni mogu biti neprocenjiva potkrepa
naučnim činjenicama prilikom lobiranja i vođenja kampanja
povodom različitih pitanja dobrobiti životinja gajenih na farmama.
a) Svinje
Suprasne svinje se u okviru sistema intenzivnog stočarstva često
zatvaraju u niz malih, uskih boksova u toku čitave bremenitosti koja traje
šest nedelja; poznati su kao odeljci za krmače ili uklještenja za suprasne
svinje. Odeljci za krmače su toliko uski da krmača ne može
čak ni da se okrene. One se na nekim farmama vezuju uz pomoć teških
lanaca. Time se onemogućava prirodno ponašanje ovih inteligentnih
životinja, što dovodi do neprirodnog repetitivnog ponašanja kao što je grizenje
rešetki. Naučna istraživanja pokazuju da produženo zatočeništvo može
uticati na zdravlje i izazvati šepavost, probleme sa urinarnim traktom, povrede
stopala i slabost kostiju. Odeljci za krmače i za vezivanje su zabranjeni
na Filipima, u Floridi i u EU (EU zabranjuje vezivanje od 2006. a odeljke od
2013).
Suprasne svinje se pre prašenja premeštaju u uklještenja za prašenje
koji se koriste za fiksiranje krmača, da bi se sprečilo da
prasići budu zgnječeni. Njima se krmača sputava, ali se
prasićima omogućava slobodan pristup hrani. Uklještenjem za prašenje
se suzbija jak instinkt krmača da napravi gnezdo za svoje prasiće.
Studije ponašanja pokazuju da suprasne krmače 24 sata pre prašenja više
vole da imaju pristup slami za pravljenje gnezda nego pristup hrani.
Međutim, postoje i drugi načini da se spreči da
prasići budu zgnječeni. Problem je izazvan selekcijom sorti, što
dovodi do ogromnih i trapavih krmača. Neke sorte nemaju ovaj problem, pa
bi najtrajnije rešenje bila selekcija radi dobijanja krmača sa dobrim
majčinskim osobinama. Međutim, postoje alternativni sistemi čak
i kod sadašnjih teških sorti, na primer prašenje na otvorenom u
"kaveznom" sistemu držanja stoke.
Kada se prasići odvoje od majke sa oko mesec dana, često se gaje
u praznim oborima sa podovima od betona ili letava. Nedostatak prostirke
prestavlja ozbiljan problem u smislu dobrobiti jer prostirka poput slame pruža
prasićima fizičku i termičku udobnost, mogućnost za
žvakanje, rovanje i istraživanje, i hranljiva vlakna. Još jedan problem u vezi
sa dobrobiti u intenzivnom gajenju svinja na farmama predstavlja praksa kidanja
zuba i sečenje repova prasićima.
ZAKLJUČAK SLUŽBENOG IZVEŠTAJA NAUČNOG VETERINARSKOG KOMITETA
EVROPSKOG SAVETA GLASI:
ODELJCI ZA KRMAČE IMAJU "VELIKE MANE" U SMISLU DOBROBITI;
"GLAVNE MANE U SMISLU DOBROBITI KRMAČA PRILIKOM NJIHOVOG GAJENJA U
ODELJCIMA VIDLJIVI SU PO VEOMA PRISUTNOM STEREOTIPNOM PONAŠANJU ILI NEISPOLJENOJ
AGRESIJI I NEAKTIVNOSTI UDRUŽENOJ SA RAVNODUŠNOŠĆU, SLABIJIM KOSTIMA I
MIŠIĆIMA I GOREPOMENTIM KLINIČKIM STANJIMA".
"NAJBOLJE BI BILO DA SE KRMAČE DRŽE U GRUPAMA" JER
"IZGLEDA DA JE UKUPNA DOBROBIT BOLJA KADA SE KRMAČE NE SPUTAVAJU U
TOKU ČITAVE BREMENITOSTI".
1
CHAPTER 2ARM ANIMALS
Iznad Kokoške nosilje u kaveznim
baterijama
Ispod Intenzivno uzgajani brojleri
1
Slike u pravcu kazaljke na satu počev od gore levo:
Svinje u odeljcima za krmače;
tele u boksu za telad; goveda u tovilištu; krmača i njeni prasići u
uklještenju za prašenje
1
Odvikavanje od
sise je postepeno u prirodnim uslovima i završava se tek za oko 13-17 nedelja,
a rano odbijanje može izazvati stres i probleme u ponašanju. Ovaj proces se
ponavlja iz trudnoće u trudnoću.
b) Brojleri
Brojleri su pilići koji se gaje zbog mesa. Oni se u intenzivnim
sistemima zbijaju u prazne kaveze. Selektivno se gaje da bi veoma brzo porasli
i za samo pet do šest nedelja dostigli telesnu masu za klanje. Stopa njihovog
rasta je tako ekstremna da mnogi pate od slabosti nogu i postaju osakaćeni
jer im tela prebrzo rastu da bi noge mogle da ih drže. Pate i od oslabljene
funkcije srca i pluća, jer njihovi organi ne mogu da drže korak sa rastom
tela. Kako rastu, počinju da zauzimaju čitav kavez. Zbijanjem se pticama ne pruža prilika za
kretanje. Slabost nogu znači da ptice često nisu u stanju da
dođu do hrane i vode, pa zato umiru. Druge pate od osipa na grudima, rana
na zglobovima i kožnih oboljenja, pošto sede na prostirci natopljenoj izmetom.
Pošto su brojleri dobijeni selekcijom radi brzog rasta, potrebno je da
pojedu ogromne količine hrane. Dozvoljava im se da jedu koliko hoće,
pa su mnogi skloni gojaznosti, problemima sa kostima i oslabljenoj funkcije
srca već sa nekoliko nedelja života. To predstavlja problem
proizvođačima matičnog zapata, jer te ptice treba držati dok ne
dostignu polnu zrelost i budu u stanju da se razmnožavaju. Da bi se to
postiglo, ovim priplodnim životinjama se daje prilično redukovana hrana,
oko Ľ do ˝ onoga što bi "prirodno" pojeli. Zbog toga su hronično
gladni, frustrirani i pod stresom.
c) Kokoške
nosilje
Većina kokošaka nosilja se intenzivno gaji u kaveznim baterijama u
toku čitavog njihovog produktivnog života. Po 90.000 (ili više) ptica se
drži u jednoj hali, a kavezi se ređaju jedan na drugi u četiri do
devet nivoa. U ovim malim žičanim kavezima se drži veliki broj kokošaka, a svaka kokoška ima manje prostora nego
što je površina ovog lista. Ptice u ovakvim uslovima ne mogu da rašire krila.
Pate i od problema sa nogama i stopalima. Pošto se stalno češu o
žičane kaveze, u velikoj meri im otpada perje, dobijaju modrice ili im se
oguli koža.
OSUĐUJUĆI VELIKU PRETRPANOST HALAMA ZA UZGOJ BROJLERA,
NAUČNI KOMITET EVROPSKE UNIJE ZA ZDRAVLJE I DOBROBI ŽIVOTINJA
POTVRĐUJE SLEDEĆE:
1. STOPE BRZOG RASTA KOJE DOVODE DO BOLNIH POREMEĆAJA NA NOGAMA I
SLABLJENJA SRČANE FUNKCIJE "PREDSTAVLJAJU GLAVNI UZROK LOŠE DOBROBITI
KOD BROJLERA".
2. HRONIČNA GLAD KOJOJ SU IZLOŽENI PRIPLODNI BROJLERI, UZ TVRDNJU DA
SU OVE PTICE "VEOMA GLADNE" I DA "OGROMNA OGRANIČENJA
HRANE... DOVODE DO NEPRIHVATLJIVIH PROBLEMA U SMISLU DOBROBITI".
"VEĆINA PROBLEMA U SMISLU DOBROBITI KOJI SU NAMETNUTNI BROJLERIMA
POSLEDICA SU ODLUKE DONETE U OKVIRU OVE DELATNOSTI DA SE PTICE – UGLAVNOM
SELEKCIJOM – DOTERAJU DO STOPE SVE BRŽEG RASTA".
NAUČNI KOMITET EVROPSKE UNIJE ZA ZDRAVLJE I DOBROBIT ŽIVOTINJA
EU zabranjuje kavezne baterije od 2012.
Kokoška koja je srećna može slobodno da traži hranu, da se
kreće, čisti perje kljunom, kupa se u prašini, da se skloni na sedalo
kad god se oseti ugroženom i napravi gnezdo u kojem će nositi jaja. To je
onemogućeno kokoškama koje se nalaze u sistemu kaveznih baterija.
Da bi se smanjile povrede koje su posledica preteranog kljucanja koje se javlja
kada je sputanim kokoškama dosadno ili su frustrirane, praktično svim
kokoškama nosiljama se odseca deo kljuna. Podsecanje kljuna je bolan
postupak koji obuhvata sečenje kosti, hrskavice i mekog tkiva. Ovaj
postupak će u potpunosti biti zabranjen u Ujedinjenom Kraljevstvu od 1.
januara 2011.
Još jedan ozbiljan problem u smislu dobrobiti jeste prisilno mitarenje.
Kokoške u komercijalnim uslovima počinju da nose manje jaja nakon jedne
godine proizvodnje i po prirodi bi se mitarile jednom godišnje. Prisilno mitarenje,
kada se kokoške izgladnjuju 18 dana, predstavlja šok za sistem ovih ptica i
tera ih da neprirodno brzo odbacuju perje. Time se kokoške teraju da
započnu još jedan ciklus nošenja jaja, mnogo brže nego što bi do toga
došlo prirodnim putem. Praksa prisilnog mitarenja je već zabranjena
zakonom u Ujedinjenom Kraljevstvu i retko se praktikuje u Evropi. Međutim,
i dalje postoji u nekim delovima Azije i SAD.
d) Tovna goveda
Većina ljudi misli da se goveda odgajaju na pašnjacima. Mnoge zemlje
(uključujući i SAD) u stvarnosti koriste tovilišta za "završni
tov" pre klanja. Prema studiji koju je koordinirala Organizacija
Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO), Agencije za međunarodni
razvoj i Svetske banke, četrdeset procenta goveda koja se gaje radi mesa
na
NAUČNI VETERINARSKI KOMITET EVROPSKE KOMISIJE ZAKLJUČIO JE
SLEDEĆE:
"SISTEMI KAVEZNIH BATERIJA PTICAMA PRUŽAJU SIROMAŠNO OKRUŽENJE...
JASNO JE KAVEZNE BATERIJE KOJE SE DANAS KORISTE IMAJU VELIKE MANE U SMISLU
DOBROBITI KOKOŠAKA ZBOG MALIH DIMENZIJA I SIROMAŠNOG OKRUŽENJA".
DOBROBIT KOKOŠKE NOSILJE JE U DIREKTNOJ VEZI SA NJENOM
MOGUĆNOŠĆU DA SE PONAŠA PRIRODNO.
TRI ČETVRTINE OD ČETIRI MILIJARDE KOKOŠAKA NOSILJA NA SVETU
ZATVARA SE U KAVEZNE BATERIJE, A U SVAKOJ OD NJIH SE NALAZI OD 3 DO 25 PTICA.
STATISTIČKA BAZA PODATAKA FAOSTAT
"GOVEDA IMAJU RAZVIJENA ČULA I SPOSOBNOST UČENJA. IAKO
ZNACI BOLA MOGU BITI MANJE OČIGLEDNI KOD GOVEDA NEGO KOD DRUGIH VRSTA,
GOVEDA IMAJU SPOSOBNOST DA OSEĆAJU BOL, A NEURONSKI MEHANIZMI RECEPCIJE
BOLA KOD GOVEDA SU IZGLEDA SLIČNI ONIMA KOD DRUGIH ŽIVOTINJA I
LJUDI".
NAUČNI KOMITET EVROPSKE UNIJE ZA ZDRAVLJE I DOBROBIT ŽIVOTINJA
svetu potiču iz tovilišta (Stoka i životna sredina: postizanje
ravnoteže (1997)).
Tovilišta su prazni obori u kojima se životinje zbijaju i hrane
neprirodnom hranom koja se sastoji od žitarica. Time se podstiče brzo
dobijanje na težini, ali se sprečava normalno ponašanje prilikom ispaše,
ishrane i preživanja, kao i normalna fiziološka funkcija creva. U oborima nema
trave, a goveda stoje na nagomilanom blatu i izmetu, što dovodi do problema sa
stopalima koji se pogoršavaju promenama u njihovoj fiziologiji. Zdravlje se u
ovim pretrpanim i nehigijenskim uslovima održava jedino stalnim davanjem
antibiotika koji sprečavaju širenje bolesti. Danas je uveliko
prihvaćen stav da ova redovna upotreba antibiotika kod domaćih
životinja predstavlja sve veći rizik po ljudsko zdravlje jer se
podstiče stvaranje bakterija otpornih na antibiotike kojima se mogu
inficirati i ljudi i goveda.
Rast se u mnogim zemljama poput SAD podstiče i davanjem
veštačkih hormona. Oni zatim utiču i na fiziologiju i na ponašanje
životinja. Pošto je reč o polnim hormonima, oni verovatno doprinose da se
javljaju problemi u socijalnom ponašanju. Ovi problemi počinu mešanjem
nesrodnih životinja, a pogoršavaju se zbog zbijanja neprirodno velikih grupa
životinja istog uzrasta. Jedan od najgorih problema je "naskakanje",
kada neke neke životinje neprestano naskaču jedna na drugu, ponekad sve
dok životinje na koje naskaču ne uginu ili ne polome nogu i moraju da se
odstrane iz priploda.
Drugi problemi u smislu dobrobiti potiču od uslova kojima su
životinje izložene, kada nema zaklona od sunca ili kiše. Goveda u ekstremnim
vremenskim prilikama u mnogim oblastima gde se nalaze tovilišta ozbiljno pate
od stresa izazvanog toplotom ili od zbog ograničenosti na stalno mokru
zemlju. Blato i mulj u kojima stoje posle kišnih oluja toliko su duboki da
goveda ne žele da legnu, pa pate i od uskraćivanja odmora.
Prirodan životni vek goveda je od 20 do 25 godina. Međutim, tovna
goveda se obično odbijaju od sise u uzrastu od 6 do 10 meseci, žive od 3
do 5 meseci na otvorenom, 4 do 5 meseci se tove u tovilištu i koljuse u uzrastu od 15 do 20 meseci.
e) Mlečne krave
Mlečne krave se selekcijom i neprirodnom ishranom žitaricama
iscrpljuju do krajnjih granica fizičke izdržljivosti da proizvode velike
količine mleka, oko 10 puta više nego što bi to činile u normalnim
uslovima. Krave se teraju na razmnožavanje u ranom uzrastu, a telad se oduzima
već jedan dan nakon rođenja. Mlečna krava pati zbog traume
izazvane oduzimanjem teleta i često danima muče. Zatim se muze oko
osam meseci, nakon čega se ponovo oplođuje. Ovaj ciklus se
obično ponavlja dva ili tri puta pre nego što krava postane nezdrava ili
"neekonomična". Krava je u toj fazi fiziološki
"iscrpljena" i nije više u stanju da drži korak sa "ekonomskom
potražnjom". Mlečna goveda se često kolju u uzrastu od
četiri do pet godina, uprkos životnom veku koji iznosi preko 20
godina.
"RASE TOVNIH GOVEDA SU ODABRANE ZA VELIKU PROIZVODNJU MESA. TE
VRSTE SE ČESTO DOVODE U VEZU SA PRETERANOM MIŠIĆAVOŠĆU, ŠTO MOŽE
DOVESTI DO POREMAĆAJA SA NOGAMA, VEĆIH TEŠKOĆA PRI TELENJU I
SMANJENJA DUGOVEČNOSTI."
NAUČNI KOMITET EVROPSKE UNIJE ZA ZDRAVLJE I DOBROBIT ŽIVOTINJA
Drugi problemi
u vezi sa dobrobiti obuhvataju sledeće:
f) Ćurke
Ćurke koje se intenzivno gaje na farmama
obično se drže u mračnim halama u kojima se smešta čak i 25.000
ćurki. Stvorene su selekcijom radi brzog dobijanja na težini. To dovodi do
zdravstvenih problema sličnih onima kod brojlera, a osim toga one se ne
mogu prirodno pariti. Dakle, redovno je potrebna veštačka oplodnja.
Obično se vrši podsecanje kljuna, a kod rasplodnih mužjaka i odstranjivanje
prsta.
Ćurka uzgajana na farmama obično se kolje u
uzrastu od 12 do 16 nedelja. Ćurke u divljini mogu da žive 10 godina. Ove
ptice se u klanici drže obešene naglavačke sa nogama u lancima šest minuta
pre nego što ih omame (DEFRA[1], 2001). Pošto su veoma teške, to može da izazove veliki
stres i patnju.
g) Patke i guske
Patke i guske se mogu uzgajati na velikim farmama industrijskog tipa zbog
jaja, mesa, paperja i perja. Uzgajaju se selekcijom radi bržeg dobijanja
telesne mase, što dovodi do zdravstvenih problema i poremećaja. I zbijanje
u kavezima može dovesti do povreda prsne kosti i fraktura kostiju, kao i
povreda stopala izazvanih podovima u kavezima. Patke u kaveznim baterijama
jedva da mogu da se kreću, okreću ili mašu krilima. Nisu u stanju da čiste
perje kljunom, da se kreću ili ponašaju na prirodan način. Najbitnije
je što im je uskraćena voda za plivanje i čišćenje perja.
Mnoge guske i patke neurotično čupaju sebi perje usled stresnih
uslova. Da bi se to sprečilo, ponekad se odseca osetljivi deo gornjeg
kljuna. Mnoge guske posle ovog postupka uginu od infekcije ili gladi.
Još jedan problem u smislu dobrobiti je kljukanje pataka i gusaka da bi se
dobila tovljena jetra (videti poglavlje "Egzotična hrana" u
daljem tekstu).
h) Sakaćenje
"Sakaćenje" je termin koji se koristi za fizičke
promene koje vrše veterinari i zoolozi prilikom raznih operacija. Svake godine
se osakate milioni životinja gajenih na farmama. Većina ovih bolnih
operacija vrši se bez ikakvog anestetika.
"GOVEDA,
KADA IM SE TO OMOGUĆI, USPOSTAVLJA DUGOTRAJNE VEZE SA SVOJOM TELADI.
ODBIJANJE OD SISE JE U PRIRODNIM USLOVIMA SPOR I POSTEPEN PROCES KOJI TRAJE
NEKOLIKO MESECI."
NAUČNI
KOMITET EVROPSKE UNIJE ZA ZDRAVLJE I DOBROBIT ŽIVOTINJA
Naučni veterinarski komitet
Evropske komisije je naglasio da "kastracija izaziva jak bol i stres kod
svinja i treba je izbegavati ukoliko je moguće".
Životinje koje se gaje zbog krzna
drže se u dugim kaveznim baterijama u otvorenoj hali. Jedna farma može imati
nekoliko hala. Male farme mogu imati oko 100 životinja, dok najveća farma
u Skandinaviji ima preko 100.000 životinja. Kavezi, uključujući i
pod, napravljeni su od žičane mreže, što otežava
stajanje, naročito kod mlađih životinja. Mnoge krznašice su u osnovi
divlje i ne osećaju se dobro u zatočeništvu.
Krznašica koja se najviše gaji na
farmama jeste nerc, a zatim sledi lisica.
Nerc je vrlo okretno stvorenje,
veoma slično lasici osim što je divlja i poluvodena životinja. Vole
trčanje, plivanje, igranje, penjanje i vrlo je radoznala. U potpunosti su im uskraćene
mogućnosti ispoljavanja prirodnog ponašanja, što dovodi do patoloških
fizičkih i psihičkih stanja.
Uobičajena teritorija lisice
u divljini iznosi 5-10 km2. Lisice koje se na farmama gaje zbog
krzna veoma su sklone stresu. Ove prirodno mirne i uglavnom usamljene životinje
vrlo su osetljive na prisustvo ljudi. Visok mortalitet mladunaca lisice (iznad
20%) uobičajen je usled čedomorstva (kanibalizam) zbog ove izrazite
osetljivosti na stres.
Na farmama se zbog krzna gaje i
zečevi, činčile, risevi pa čak i hrčci.Većina
farmi gde se životinje gaje zbog krzna nalazi se u Severnoj Evropi i Kini, iako
se manji broj ovih farmi može naći u mnogim zemljama širom sveat.
Postoje ozbiljni problemi u smislu dobrobiti koji se dovode u vezu sa
gajenjem životinja na farmi i njihovim ubijanjem. Oni obuhvataju sledeće:
SAKAĆENJE PREDSTAVLJA POKUŠAJ DA SE ŽIVOTINJA PRILAGODI
NEODGOVARAJUĆEM SISTEMU, UMESTO DA SE SISTEM PROMENI DA ODGOVARA POTREBAMA
ŽIVOTINJA.
3 GAJENJE ŽIVOTINJA ZBOG KRZNA
Godine 2005. širom sveta se gajilo preko 55 miliona tona
ribe. U Ujedinjenom Kraljevstvu, na primer, svake godine se gaji i
usmrćuje oko 70 miliona riba, uglavnom lososa i pastrmke ali i bakalara i
plovca.
Gajenje riba, posle brojlera, predstavlja drugu po
veličini oblast proizvodnje domaćih životinja. Intenzivno gajenje
riba dovodi do velikih problema u smislu dobrobiti. U jedan kavez može se
smestiti do 50.000 lososa. Gusto zbijene ribe stalno plivaju ukrug i ispoljavaju
patološko ponašanje. Zbijanje i ograničavanje životinja može izazvati
stres kod riba, zbog čega su podložnije bolestima. Bolesti su dovele do
uginuća miliona gajenih lososa. Zvanične brojke pokazuju da je stopa
smrtnosti 10-30%. Osim toga, lososi često pate od katarakte koja dovodi do
slepila, povreda peraja i repa i deformiteta tela. Intenzivno uzgajanje je
dovelo i do teške zaraze parazitskim morskim vašima, koja izaziva veliku patnju
i smrt kod zaraženih riba. Paraziti iz ribljih gazdinstava mogu se preneti na
divlje ribe, što se dovodi do smanjenja populacija divlje ribe.
Do dalje patnje dovode i drugi postupci u ovoj delatnosti,
poput izgladnjivanja pre usmrćivanja, tretiranja štetnim hemikalijama,
genetskog inženjeringa i biotehnoloških tehnika koje obuhvataju manipulaciju
hromozomima. Osim toga, kod riba su još uvek dozvoljene nehumane i
neprihvatljive metode kao što su gušenje, iskrvarivanje bez omamljivanja i
ubijanje uz pomoć ugljen-dioksida. Treba dozvoliti samo metode usmrćivanja
koje izazivaju trenutnu smrt ili od kojih životinja trenutno postaje
neosetljiva na bol sve dok ne izdahne, kao i kod drugih uzgajanih životinja.
Veliki deo ovih informacija predstavlja adaptaciju izveštaja "U
velikim dubinama – dobrobit intenzivno uzgajane ribe"; kompletan izveštaj
se može videti na adresi
www.ciwf.org.uk/publications/reports/in_too_deep_2001.pdf
Tovljena jetra: Pâté de foie gras je pašteta
napravljena od jetre tovljenih gusaka i pataka. Postupak tovljenja obuhvata
stavljanje cevčice za hranjenje u jednjak ptice, a zatim sledi prisilno
trpanje velike količine koncentrovane hrane u ptičji želudac. Patke
se obično kljukaju dvaput dnevno u toku 12-15 dana, a guske se kljukaju
triput dnevno 21 dan. Prisilno preterano hranjenje izaziva masnu degeneraciju,
a zatim sledi smrt ćelija jetre i ekstremno uvećanje jetre – do deset
puta više od normalne veličine. Kljukanje izaziva veliki stres, a može se
desiti da ptice jedva hodaju i dišu.
Naučni komitet Evropske unije za
zdravlje i dobrobit životinja objavio je izveštaj 1998. u kojem se iznosi
sledeći zaključak: "Kljukanje koje se danas praktikuje štetno je
po dobrobit ptica". Kaže se da se "moraju zabraniti tehnike koje
izazivaju patnju koja se može izbeći. Ciljevi su, po prioritetnosti:
smanjenje stope smrtnosti i oboljevanja,
GAJENJE RIBA 4
LOSOS, PASTRMKA, LOVAC I BAKALAR
MESOŽDERI, A GLAVNA HRANA KOJA IM SE DAJE U ZATOČENIŠTVU JESU DRUGE RIBE.
UTVRĐENO JE DA SU ZA PROIZVODNJU
JEDNE FUNTE[2] UZGAJANOG LOSOSA POTREBNE TRI FUNTE DIVLJE RIBE. TO
ZNAČI DA UZGAJANJE RIBA DOPRINOSI OSIROMAŠENJU ŽIVOTINJSKOG SVETA U MORU
USLED PRETERANOG RIBOLOVA– A TO JE UPRAVO ONAJ PROBLEM KOJI JE UZGAJANJEM
TREBALO DA SE REŠI.
EGZOTIČNA ILI OKRUTNA HRANA 5
smanjenje bola
i stresa koji se trpe prilikom ovog postupka i omogućavanje životinjama da
ispoljavaju normalno ponašanje".
Zabrana kljukanja gusaka i pataka u cilju proizvodnje
tovljenje jetre u Izraelu stupila je na snagu 1. aprila 2005. Sprovođenje
ove zabrane, nakon produženja perioda od godinu i po dana, dovelo je do odluke
izraelskog Vrhovnog suda iz avgusta 2003. da proizvodnja tovljenje jetre
izaziva neprihvatljivu patnju i da se njome krši Zakon o surovosti nad
životinjama, i da su zakonski propisi kojima se dozvoljava takva proizvodnju
nevažeći.
I neke druge zemlje, uključujući i Dansku,
Norvešku, Nemačku i Poljsku, imaju zakonske propise kojima se posebno
zabranjuje kljukanje životinja. Druge zemlje, uključujući i
Ujedinjeno Kraljevstvo, Švedsku, Finsku i Švajcarsku, nemaju posebne zakonske
propise, ali se propisi o zaštiti životinja tako interpretiraju da je jasno da
kljukanje nije dozvoljeno.
Teletina: Teletina
uglavnom potiče od teladi koja je primorana da živi u malim, praznim
boksovima, lišena interakcije sa drugom teladi. Ovi boksovi omogućavaju
vrlo malo kretanja, samo nekoliko koraka napred ili nazad. Telad ne može skoro
ništa da radi osim da leži ili stoji. Lišena kretanja, neka telad jedva može da
hoda do klanice u uzrastu od 4 do 6 meseci.
Telad obično sisa kod majke i u uzrastu od dve nedelje
počinje da jede čvrstu hranu. Teladi u sistemu boksova nije
dozvoljena čvrsta hrana i ona nema pristupa vodi. Ishrana joj se sastoji
samo od tečne zamene za mleko koju pije iz kante. Uskraćivanje
čvrste hrane dovodi do patološkog razvoja sistema za varenje kod teladi i
osujećuje se njen prirodni nagon za žvakanjem. Sputanost, suzbijanje
nagona za sisanjem i nedostatak čvrste hrane dovode do neurotičnog
ponašanja.
Boksovi za telad su 1990. zabranjeni u Ujedinjenom
Kraljevstvu, a od 2007. će biti zabranjeni u celoj Evropskoj uniji.
Ubedljivost zaključaka Naučnog veterinarskog komiteta odigrala je
najveću ulogu prilikom ubeđivanja Evropske unije da stavi van zakona
sistem boksova za telad.
NAUČNA VETERINARSKA KOMISIJA EVROPSKE UNIJE JE 1995. OBJAVILA OBIMAN
IZVEŠTAJ O DOBROBITI TELADI I DOŠLA DO BROJNIH BITNIH ZAKLJUČAKA:
"Najbolji uslovi gajenja mlade teladi obuhvataju ostavljanje teleta
sa majkom u uslovima u kojima tele može da sisa, a zatim pase i stupa u
interakciju sa drugom teladi."
"Dobrobit teladi je vrlo loša kada se ona drži u malim individualnim
oborima sa nedovoljno prostora za udobno ležanje, bez direktnog socijalnog
kontakta i bez prostirke ili drugog materiala kojim bi se zanimala."
"Telad treba držati u grupama
da bi se omogućilo okruženje koje je adekvatno za kretanje, istraživanje i
slobodnu socijalnu interakciju."
Telad kojoj se daje potpuno
tečna hrana kojoj nedostaje gvožđe "može imati ozbiljnih
zdravstvenih problema, može pokazivati ozbiljno patološko ponašanje i može
imati znatne patološke promene u razvoju creva".
Transport živih životinja: Svake
godine se transportuju milijarde domaćih životinja širom sveta za
tovljenje ili za klanje. Neke se transportuju na veliku udaljenost,
naročito goveda, svinje, ovce, koze i konji. Životinje prevaljuju veliki
put do klanica, usput često, na primer, prolaze pored velikih klanica, da
bi se ispunili finansijski ugovori: 80% mesa u SAD prerađuje se u manje od
50 klanica, uglavnom na Srednjem Zapadu, uprkos činjenici da u celoj
zemlji postoji skoro 1000 klanica koje podležu federalnoj inspekciji. Životinje
očigledno treba klati na lokacijama koje su što bliže farmi na kojoj su
proizvedene iz razloga biološke bezbednosti i dobrobiti životinja; broj klanica
u ekonomski najrazvijenijim zemljama je ipak znatno opao prethodnih godina.
Situacija je dovoljno loša u okviru samih tih zemalja, ali neke od najgorih
problema stvara izvoz živih životinja iz zemlje u zemlju – što je sasvim
nepotreban posao. Hiljade svinja i goveda se kamionima prevozi između
Kanade, SAD i Meksika. Stotine hiljada goveda se transportuje između
evropskih zemalja, a druga se izvoze iz Evrope za Bliski Istok. A milioni ovaca
se šalju brodom iz Australije i Novog Zelanda do Bliskog Istoka, u uslovima
koji su ponekad sve gori, sa velikom stopom smrtnosti. Ove životinje bi bez
problema mogle prvo da se zakolju i transportuju kao zaklane životinje.
Problemi u smislu dobrobiti mogu se
javiti iz nekoliko razloga:
Humano klanje predstavlja proces koji se sastoji od dve faze. Životinje se prvo
omamljuju, pištoljem, elektičnim omamljičem ili gasom, od čega
gube svest i postaju neosetljive na bol. Zatim im se preseca grkljan i izdahnu
usled gubitka krvi. Ukoliko se ovi postupci ne izvedu na odgovarajući
način ili ako iz izvodi lice koje nije obučeno na odgovarajući
način ili neobučeno lice, životinje mogu biti izložene velikim
patnjama.
TRANSPORT ŽIVIH ŽIVOTINJA, KLANJE I
STOČNE PIJACE 6
NAUČNI
KOMITET EVROPSKE UNIJE ZA ZDRAVLJE I DOBROBIT ŽIVOTINJA DONEO JE SLEDEĆI
ZAKLJUČAK:
"Najstresniji
deo za većinu stoke jeste transport, utovar, uz odgovarajuće
rukovanje i prevoz. Mogu ih uznemiriti biti strah, bol koji nanose ljudi,
prisilno kretanje naročito na strmim rampama i stres izazvan nepoznatim
postupkom utovara, uslovima u vozilu i socijalnim kontaktom."
"Neki
ljudi koji utovaruju i istovaruju životinje ili upravljaju vozilima ne
tretiraju ih kao osećajna bića o čijoj dobrobiti treba voditi
računa... Zbog toga je dobrobit životinja često veoma loša u toku
utovara, transporta, naročito na zavojitim putevima, i istovara."
1
Međutim, mnoge životinje gajene na
farmama u svetu kolju se u potpuno svesnom stanju, bilo zbog nerazvijene svesti
o uticaju klanja na dobrobit ili iz ritualnih razloga, u nekim delovima sveta.
Naučna istraživanja pokazuju
da između presecanja grkljana i prestanka reakcija mozga može postojati
dugačak vremenski period (više od jednog minuta), naročito kod
krupnih sisara kao što su goveda. Mnoge životinje tokom tog perioda
osećaju veliki bol i stres.
U klanicama naročito pate
povređene životinje (u Severnoj Americi poznate kao "životinje koje
ne mogu da hodaju" ili "oborene životinje"). Njih često
šutiraju, udaraju, teraju električnim palicama, gaze, vuku uz pomoć
konopaca ili lanaca i ostavljaju bez hrane, vode, zaklona ili veterinarske nege
sve dok ne izdahnu, ili se kamionima odvoze na klanje. Ne ubijaju se na farmama
jer više vrede u novcu ako do klanice stignu žive.
Stočne pijace: Na pijacama može biti ozbiljnih problema u smislu
dobrobiti, uključujući i pretrpanost, nedostatak vode, loše standarde
nadgledanja životinja, nehuman tretman životinja i nepostojanje veterinarske
nege.
Genetski inženjering koji se sprovodi nad životinjama gajenim na farmama može
se smatrati povredom biološkog integriteta vrste i mnogi ljudi zato smatraju da
je to zaista pogrešan postupak. Genetskim inženjeringom se može omogućiti
prelazak gena sa jedne vrste na vrstu, na primer sa čoveka na kravu ili sa
kokoške na svinju. Genetski inženjering se za potrebe veće produktivnosti
ne može opravdati, pošto je većina životinja koje se gaje na farmi već
dovedena do granica izdržljivosti metabolizma.
Genetski inženjering je još uvek
u eksperimentalnoj fazi. Mnogi eksperimenti su doveli do rađanja
transgenskih životinja koje imaju ozbiljne zdravstvene probleme i često se
moraju uništiti iz humanih razloga.
Kompanije i akademske institucije
koje deluju na polju biotehnologije žele da dobiju patente za životinje
dobijene genetskim inženjeringom koje proizvode. Patent vlasniku
omogućava ostvarivanje profita od tog izuma što znači da za nekoliko
godina niko neće moći da proizvodi taj izum bez dozvole vlasnika
patenta. Veća pristupačnost patenata daje ogroman komercijalni
podsticaj genetskom inženjeringu životinja, a taj proces suviše često
dovodi do patnji životinja. Osim toga, patentiranje nije u skladu sa sve
češće izricanim stavom da životinje treba tretirati kao osećajna
bića jer se ono prema životinjama odnosi kao prema izumima ili stvarima.
Kloniranje: Mnoštvo ženki životinja se kao kod genetskog inženjeringa podvrgava
hirurških zahvatima u cilju odstranjivanja ili usađivanja jajnih
ćelija ili embriona u cilju sprovođenja postupka kloniranja, a mnoge
se ubijaju nakon što posluže ovoj svrsi. Mnoge klonirane životinje se
rađaju sa deformitetima, a mnoge životinje koje uspeju da prežive nalaze
se u fatalnom stanju. Kloniranjem se može stvoriti i potencijal dobijanja neke
bolesti i ono predstavlja pretnju po biološku raznovrsnost.
OMAMLJIVANJE PRE KLANJA JE OBAVEZNO
SAMO U EVROPI, KANADI, AUSTRALIJI, NOVOM ZELANDU, NEKIM AZIJSKIM ZEMLJAMA I U
SAD KOD VRSTA KOJE SPADAJU U SISARE.
7 GENETSKI INŽENJERING I KLONIRANJE
Pokret za dobrobit životinja je već koristio razne
strategije u cilju popravljanja lošeg položaja životinja gajenih na farmi.
Slede samo neki primeri onoga što je urađeno i što bi se moglo
učiniti:
a) Kampanje – Zakonska regulativa i
potrošači
b) Edukacija potrošača
WWW.CIWF.ORG.UK/CAMPAIGNS/OTHER_CAMPAIGNS/COMPASSIONATE.HTML
FONDACIJA SAOSEĆANJE U SVETSKOM STOČARSTVU
(CIWF) SPROVODI OPSEŽNU GODIŠNJU ANKETU O POTVRDAMA O DOBROBITI 10 VRHUNSKIH
LANACA SUPERMARKETA. ANKETA OBUHVATA
RAZNOVRSNE MERE U CILJU DOBROBITI, KOJE SE KONTROLIŠU SVAKE GODINE. CIWF SE
NADA DA ĆE SE STANDARDI DOBROBITI ŽIVOTINJA GAJENIH NA FARMI POBOLJŠATI
UPOREĐIVANJEM I RANGIRANJEM NAPRETKA PRIMARNIH PRODAVACA NA MALO U ZEMLJI,
I TAKO STVORITI KONKURENTSKI STAV PREMA DOBROBITI KAO POZITIVNOM ČINIOCU U
SMISLU ROBNE MARKE I REPUTACIJE. U ANKETI IZ 2001. LANAC MARKS I SPENSER
(MARKS AND SPENCER) DOBIO JE PRVU RUNDU. U ANKETI IZ 2003. POBEDIO JE VEJTROUZ
(WAITROSE), KOJI JE OSTVARIO OGROMAN NAPREDAK U OBLASTI DOBROBITI ŽIVOTINJA ŠTO
JE DIREKTNA POSLEDICA REVIZIJE FONDACIJE CIWF. FONDACIJA
CIWF ĆE U SARADNJI SA SUPERMARKETIMA NASTAVITI DA SVAKE GODINE PUTEM
ANKETA PRATI NJIHOV UČINAK. FONDACIJA CIWF ĆE ANKETAMA ISPITIVATI I
SUPERMARKETE KOJI POSLUJU NA MEĐUNARODNOM NIVOU S NAMEROM DA ŠIROM SVETA
PRATI UČINAK U SMISLU DOBROBITI ŽIVOTINJA.
1
c) Formalno obrazovanje
Pitanje: Da li postoje humane
alternative sistemima intenzivnog gajenja životinja na farmama?
Odgovor: Da, postoje
oprobane i testirane alternative. Na primer, već postoje sistemi sa
slobodnim kretanjem životinja i organski sistemi koji ne koriste sisteme
ograničavanja životinja. Mogu se naći na internet prezentacijama
navedenim u daljem tekstu. I fondacija Saosećanje u svetskom
stočarstvu (CIWF), članica WSPA[5], priprema
obrazovni program za poljoprivredne fakultete u kojima vrlo detaljno objašnjava
"Aspekte dobrobiti životinja dobre poljoprivredne prakse".
Pitanje: Zašto se ovi okrutni sistemi u
nekim zemljama zabranjuju, a u drugim se zagovaraju?
Odgovor: Zato što neke
zemlje još uvek ne priznaju okrutnost koja je u osnovi tih sistema ili
činjenicu da su životinje osećajna bića koja su u stanju da pate
i osećaju bol. Neke zemlje i kompanije su možda svesne ovih činilaca,
ali smatraju da je bitnija njihova potreba da proizvode "jeftinu
hranu". Međutim, to je kratkoročna perspektiva i bitan je
dugoročni uticaj, a hrana zapravo nije jeftina.
Pitanje: Da li se svet može hraniti bez
uzgajanja žitovinja na velikim farmama industrijskog tipa?
Odgovor: Da.
Buduće generacije zapravo nemaju drugog izbora za preživljavanje nego da
se okrenu humanim i održivim metodama gajenja životinja na farmama. Ljudi
će bez sumnje morati da jedu i manje mesa, ali od toga će biti
koristi i po planetu i po njihovo zdravlje.
Za više informacija videti internet prezentaciju CIWF
"Jedite manje mesa".
[1] Department for Environment, Food and Rural Affairs – Odsek za životnu sredinu, proizvodnju hrane i seoske poslove, pri Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i hrane u Ujedinjenom Kraljevstvu (prim. prev.)
[2] engleska mera za težinu – 453,59 grama (prim.
prev.)
[3] Compassion in World Farming (prim. prev.)
[4] World Society for Protection of Animals (prim. prev.)
[5] World Society for Protection of Animals (prim. prev.)