Postoje
četiri osnovna uzroka problema sa dobrobiti životinja u klanicama:
Još jedan problem
su svinje i goveda iz razdražljivih genetskih linija koje će se
najverovatnije uznemiriti u toku tretmana. Da bi se održao visok standard
dobrobiti, treba se pozabaviti sa svih pet problematičnih oblasti. Anketa
sprovedena u 29 kanadskih klanica pokazala je da je 27% njih imalo dobre podove
koji se ne klizaju, a 21% je imalo glatke podove zbog kojih bi se životinje
klizale. Dvadeset četiri procenta je imalo jaku buku motora ili bučne
ventile za vazduh od kojih bi životinje ustuknule. Promaja koja duva niz hodnik
u pravcu životinje koja prilazi predstavljala je problem u 9% klanica. Promaja
će često ometati kretanje životinja.
Postoje
četiri osnovna uzroka problema sa dobrobiti životinja u klanicama:
Da bi se rešio
problem sa dobrobiti životinja, treba mu utvrditi uzrok. Na primer, instaliranje
nove opreme za omamljivanje neće rešiti problem zloupotrebe koji stvaraju
neobučeni, slabo nadzirani zaposleni ili uznemirenja životinje izazvanog
bučnim ispuštanjem vazduha. U ovom radu će se izvršiti prikaz i
naučne literature i autorovih zapažanja iz preko 200 klanica u Sjedinjenim
Državama, Kanadi, Meksiku, Evropi, Australiji i Novom Zelandu. Ankete u
klanicama u Sjedinjenim Državama i Kanadi sprovedene su radi utvrđivanja
problema sa smetnjama i opremom koji ometaju kretanje životinja ili izazivaju
uznemirenje životinja. U poslednjem poglavlju pozabavićemo se ekonomskim
prednostima dobrobiti životinja i interesovanjem javnosti za ovo pitanje.
Oprema se može
podeliti na dve osnovne kategorije: oprema za omamljivanje i sistemi za
tretman, kao što su hodnici, obori i uređaji za fiksiranje. Postoje brojne
istraživačke studije metoda omamljivanja, ali je sve donedavno
zapostavljani stres i neprijatnost u toku stavljanja životinja u obor i
kretanja životinja do mesta za omamljivanje. Ron Kilgur (Ron Kilgour) sa Novog
Zelanda bio je prvi istraživač koji je tvrdio da akcenat treba staviti
više na postupke do kojih dolazi pre omamljivanja ili klanja (Kilgur, 1978).
Metode efikasnog
omamljivanaj su namenjeni za izazivanje trenutne nesvesti. Dobri prikazi
omamljivanja pištoljem mogu se naći kod Liča (Leach, 1984),
Grendinove (1994a) i Ejkelenbom (Eikelenboom,1983). Metode omamljivanja strujom
koje se u klanicama koriste na svinjama i ovcama efikasne su i dovode do
trenutne nesvesti. Da bi se sigurno izazvala nesvest, kroz mozak svinje mora da
se pusti minimalno 1,25 A (Hunderken /Hoenderken/, 1982). To je posebno važno
kod svinja velike telesne mase (preko 100 kg). Kod ovaca je potreban 1 A
(Gregori /Gregory/ i Voton /Wotton/, 1984). Struja sprovedena od vrata do prsa
nije uspela da izazove promene nalik na epileptične na encefalogramu
goveda, za razliku od svinja i ovaca (Kuk /Cook/ i grupa autora, 1993). Kod
goveda se koristi postupak dvofaznog omamljivanja. Struja od 2,5 A se prvo mora
sprovesti do glave pre nego što se primeni struja od vrata do tela (Gregori,
1993). U prikazima Voringtona (Warrington, 1974), Liča (1985), Grendinove
(1985; 1986) i Gregorija (1994) ima više informacija o tome.
Za omamljivanje
svinja se u mnogim zemljama koristi ugljen-dioksid. Postoji bojazan da je
dobrobit ugrožena sa CO2 jer je to oštar gas koji iritira
respiratorni trakt (Gregori, 1994). Hunderken (1982) je naveo da do faze
motoričke uznemirenosti dolazi dok je svinja još uvek pri svesti. Forslid
(Forslid, 1987) je otkrio da faza uznemirenosti kod rase jorkšir počinje
nakon što se svinja onesvesti. Postoje velike razlike u reakciji svinja na CO2
(Dodman /Dodman/, 1997; Grendin, 1988a). Reakcija je u rasponu od nikakvog
odgovora kada svinja prvo onjuši gas do žestokih pokušaja da pobegne. Svinje
pozitivne na test halotanom su više uznemirene (Treger /Troeger/ i Valtersdorf
/Waltersdorf/, 1991). Omamljivanje ugljen-dioksidom za neke genetske tipove
svinja može biti dobra metoda a za druge vrlo stresna.
U klanici postoje
odlični sistemi za tretman goveda i ovaca. Goveda i ovce će se mirno
kretati kroz hodnike u koloni po jedan i mirno ući u dobro napravljen
transportni sistem za fiksiranje. Kretanje u koloni po jedan predstavlja
prirodno ponašanje goveda.
Veliki boksovi za
omamljivanje u kojima je bilo više od jednog goveda u Sjedinjenim Državama su
zamenjeni transportnim uređajima za fiksiranje. Transportni uređaj za
fiksiranje goveda u obliku slova V uveden je sedamdesetih godina 20. veka (Šmit
/Schmidt/, 1972; Vilems /Willems/ i Markli /Markley/, 1972). Devedesetih godina
je zamenjen uređajem za fiksiranje sa dve trake i centralnom trakom
(Gajger /Giger/ i grupa autora, 1977, Grendin, 1988b; 1991). Goveda i ovce u transporterima
ostaju mirne jer oni životinju dodiruju s prednje i zadnje strane. Transporteri
u obliku slova V nisu baš dobri za svinje. Autor je primetio da se slabe,
mršave ne drže na odgovarajući način, a teške mišićave svinje se
stisnu za butine, dok se oble, debele svinje drže u udobnom položaju. Mršave
svinje se na odgovarajući način drže u uređaju za fiksiranje sa
centralnom trakom.
U Engleskoj se
propisima zahtevaju uređaji za fiksiranje glave kojima će se
pridržavati glava goveda pri upotrebi pištolja za omamljivanje. Cilj ovakvih
propisa je ostvarivanje veće tačnosti omamljivanja. Uređaj za
fiksiranje glave u nekim slučajevima može izazvati povećan stres.
Jubenk (Ewbank) i grupa autora (1992) otkrili su da je nivo kortizola bio
veći u uređaju za fiksiranje glave nego u konvencionalnom boksu za
omamljivanje za jednu životinju. Bilo je potrebno u proseku 32 sekunde da se
goveda nateraju da stave glavu u loše napravljen jaram koji se koristio u ovoj
studiji. Stres može biti minimalan sa dobro urađenim uređajem za
fiksiranje glave gde se životinja omamljuje odmah po fiksiranju glave (Tjum
/Tume/ i Šo /Shaw/, 1992; Frenk Šo /Frank Šo/, lična komunikacija). Autor
je pratio omamljivanje goveda strujom u uređaju za fiksiranje glave u
Novom Zelandu. Svaka životinja bi tiho ušla u boks za omamljivanje i bila bi
omamljena u roku od dve sekunde po pričvršćivanju glave. Informacije
o izgledu uređaja za fiksiranje glave mogu se naći kod Organizacije
za naučna i industrijska istraživanja Komonvelta - CSIRO (1989) i Grendinove
(1993; 1994). Stres izazvan produženim fiksiranjem predstavljaće veliki
problem ako su životinjama date intravenske injekcije neposredno pre klanja.
Pejn (Payne) i Jang (Young, 1995) tvrde da intravenske injekcije glikoproteina
protiv smrzavanja date jaganjcima mogu poboljšati kvalitet smrznutog mesa.
Greške u izradi
hodnika i pokretnih obora izazvaće stres. Jedna od najozbiljnijih grešaka
u izradi hodnika je njihovo postavljanje tako da ulaz izgleda kao slepa ulica.
Goveda će se polako kretati kroz vijugav hodnik u odnosu na pravolinijski
hodnik, pa se on mora pravilno postaviti (Grendin, 1980; 1990; 1993).
Praktično iskustvo pokazuje da životinja koja stoji kod pokretnog obora
mora biti u stanju da vidi minimalno dve do tri dužine tela do hodnika za
kretanje jedan po jedan pre nego što se on skrene. Kada hodnik za kretanje
jedan po jedan skreće suviše naglo, pokretni obor će dovesti do
zaustavljanja životinja.
Voris (Warris) i
grupa autora (1994) otkrili su da svinje doživljavaju veći stres u klanicama
sa hodnicima za kretanje jedan po jedan nego u klanicama u kojima su svinje
omamljivane na podu u malim grupama. Jačina skičanja je u velikoj
meri odgovarala izmerenim vrednostima fiziološkog stresa i PSE (bledo, mekano,
sočno meso). Omamljivanje svinja strujom na podu je najpraktičnije za
klanice u kojima se kolje manje od 240 svinja na sat. Autor je primerio da
omamljivanje na podu pri većoj brzini često bude grubo i površno.
Dobro napravljen hodnik u većim klanicama izazvaće manje stresa nego
loše napravljen hodnik. Viding (Weeding) i grupa autora (1993) otkrili su da na
nivo stresa kod svinja utiče i njegov izgled i stručnost
osoblja.
Stres izazvan
teranjem svinja da prolaze kroz hodnik za kretanje jedan po jedan mogao bi se
eliminisati omamljivanjem svinja gasom CO2 u grupama. Barton Gade
(Barton Gade) i grupa autora (1993) osmislili su sistem teranja životinja i
smeštanja u obor koji izaziva malo stresa pri transportu grupa od po pet svinja
u dizalicu koja se spušta u CO2. Za procenu omamljivanja uz
pomoć CO2 treba koristiti pristup čitavog sistema.
Neprijatnost u toku uvođenja anestezije je možda mala cena koju treba
platiti da bi se u velikoj meri umanjio stres pri ovom postupku.
Životinje će
često ustuknuti i stati prilikom kretanja kroz sistem za tretman ako
postoje smetnje kao što su odsjaji, promaja koja duva u pravcu životinja,
kretanje ili jaka buka. Anketa u 33 kanadske klanice, od malih do veoma
velikih, o tretmanu u klanici pokazala je da goveda i svinje često ustuknu
i moraju da se poteraju zbog smetnji koje se lako mogu eliminisati.
Incidenca
smetnji koje ometaju kretanje goveda
Vrsta smetnji |
Prihvatljive, |
Neprihvatljive, |
|
Problemi sa osvetljenjem (suviše slabo ili suviše jako) |
28 (85%) |
5 (15%) |
|
Ventilacija koja duva prema životinjama koje
prilaze |
30 (91%) |
3 ( 9%) |
|
Životinje vide pokrete ili odsjaje |
25 (76%) |
8 (24%) |
|
Jaka buka motora ili bučni ventili za
vazduh |
25 (76%) |
8(24%) |
Ove smetnje
će pokvariti učinak dobro napravljenih uređaja za fiksiranje i
hodnika jer životinje često treba poterati kada odbijaju da idu. Kretanje
svinja ili goveda će se ponekad pospešiti dodavanjem ili uklanjanjem
svetla kako bi se eliminisali odsjaji na podovima ili zidovima. Novi sistem
transportera sa dve trake je dobro funkcionisao u dve klanice kada su bile
nove, ali se zadržavanje na ulazu u uređaj za fiksiranje postepeno
pogoršavalo pošto su sijalice iznad uređaja za fiksiranje vremenom postale
slabije. Životinje imaju tendenciju da se kreću sa tamnijeg mesta ka bolje
osvetljenim mestima (Grendin, 1980; Van Puten /Van Putten/ i Elshof /Elshoff/,
1978). Svetlo ne sme da sija direktno u oči životinjama koje prilaze.
I svinje i goveda
će se ustuknuti zbog promaje koja duva kroz ulaz boksa za omamljivanje ili
niz hodnik. Devet procenata anketiranih klanica imalo je ozbiljne probleme sa
zaustavljanjem životinja izazvanim ventilacijom koja duva bilo sa ulaza zone za
omaljivanje ili niz hodnik. Kretanje goveda će ometati i kada vide ljude
koji se kreću ispred njih ili pokrete vratima. Goveda u jednoj klanici bi
ustuknula od lanca koji se njihao u hodniku a u drugoj od bleštavog odsjaja na
zidu od metala koji je vibrirao. Kada su životinje mirne, zaustaviće se i
gledaće pravo u ono od čega su ustuknule.
Životinje su bile
vidno uplašene od iznenadne buke ventila za vazduh ili izuzetno jake buke u 24%
klanica koje su pregledane. Zapažanja autora ukazuju da jaka buka izaziva
veću uznemirenost nego slab zveket lanaca i zvuk mašina. Uši goveda su
najosetljivije na 8.000 Hz (Ejms /Ames/, 1974), a mogu da čuju zvuk i do
21.000 Hz (Aldžers /Algers/, 1984). Životinje će ustuknuti ili
poskočiti usled zveketa ili lušanja. Nivo kortizola kod ovaca koje su
zaklane u bučnoj klanici bio je veći nego kod ovaca koje su zaklane u
tihoj istraživačkoj klanici (Pirson /Pearson/ i grupa autora, 1977).
Iznenadna buka koju stvara lupanje vratima ili udaranje po zidu povećavalo
je srčanu frekvencu kod jelena (Prajs /Price/ i grupa autora, 1993). U
osam klanica u kojima je dolazilo do zaustavljanja životinja usled buke, u pet
je to bilo posledica bučnog ispuštanja vazduha, a u tri jake buke motora.
Elimisanje jake buke izazvane hidrauličnim uređajima dovelo je do
smirivanja goveda. U tri klanice je bilo bučnog ispuštanja vazduha na
ulaznim vratima boksa za omamljivanje. Instaliranje prigušivača koji bi
sprečio bučno ispuštanje vazduha u jednoj klanici dovelo je do
dramatičnog smanjenja broja uznemirenih goveda. Ostale smetnje koje
ometaju kretanje jesu senke, rešetke odvodnih kanala i promena vrste ograde ili
poda.
Tokom dvadeset
godina iskustva primetila sam da u klanicama koje brinu o dobrobiti životinja
postoji šef koji obučava i nadgleda svoje zaposlene. U klanicama sa
nemarnim rukovodstvom često dolazi do zloupotrebe životinja (Grendin,
1988c; 1994a). Održavanje visokog standarda dobrobiti zahteva stalnu pažnju i
budnost uprave. Dobar šef stalno radi na usavršavanju aspekata tretmana. Pošto
se eliminišu smetnje i ozbiljne greške u izradi uređaja, zaposleni u
potpunosti mogu da primene principe ponašanja životinja kako bi se one kretale
bez problema i u tišini (Grendin, 1993; Kilgur i Dalton /Dalton/, 1984).
Autor je primetio
da zaposleni najčešće prave sledeću grešku: pokušavaju da
pokrenu mnogo životinja u isto vreme. Pokretne obore za sve vrste ne treba
napuniti više od tri četvrtine. Zaposleni bi trebalo da nauče i kako
da štopuju vreme grupama životinja. Narednu grupu životinja ne treba terati u
pokretni obor sve dok u hodniku ne bude mesta da uđu. Pri ovom postupku se
primenjuje prirodno ponašanje životinja. Najbitnije je da zaposleni ostanu
mirni i izbegavaju iznenandne, nagle pokrete ili vikanje. Treba što manje
koristiti električne palice.
Dve glavne
problematične oblasti u održavanju koje je primetio autor jesu loše
održavanje pištolja za omamljivanje i glatki podovi. Anketa u 29 klanica u
Kanadi pokazala je da je u 21% njih bilo glatkih podova.
Broj sistema klanice |
Procenat |
Stanje poda |
|
8 |
(27%) |
Odličan pod koji ne klizi |
|
15 |
(52%) |
Prihvatljiv pod |
|
6 |
(21%) |
Gladak pod, neprihvatljiv |
Većina
problema sa klizavim podom bili su posledica ili gruba završna obrada koja se
skidala sa betonskog poda ili gladak pod u boksu za omamljivanje goveda. Autor
je uradio ankete o dobrobiti životinja u klanicama i u Sjedinjenim Državama i u
Kanadi. Glatki podovi zbog kojih su životinje padale bili su problem sa opremom
broj jedan. Kokram (Cockrum) i Korli (Corley, 1991) ustanovili su da klizanje
povećava stres i napomenuli da je to problematičnu oblast. Autor je
primetio da drugi od najčešćih problema sa održavanjem opreme u
američkim klanicma jeste loše održavanje pneumatskog pištolja za
omamljivanje. Omamljivače treba dobro održavati kako bi zadržali
maksimalnu snagu udara.
Životinje koje u
lošem stanju stignu do klanice često pate. Nedavna anketa u američkim
klanicama za krave i bikove ukazala je da 1% odabranih tovnih krava i 1,1%
mlečnih krava ne može da stoji i nesposobno je da hoda (Državni
univerzitet Kolorada 1995). Većina ovih životinja je bila u lošem stanju i
pre nego što su napustile farmu. Više informacija o gubicima usled uginuća
i metaboličkom stresu može se naći kod Gregorija (1994) i Grendinove
(1993). Bilo je i sve više problema sa vrlo razdražljivim govedima i svinjama
koje je bilo teže poterati i kod kojih je postojala veća verovatnoća
da će se razdražiti (Grendin, 1992; 1994b). Autor je primetio da se sve
više razdražljivih goveda i svinja izgleda javlja među mršavijim
životinjama. Ovu oblast treba ispitati pošto je dobrobit razdražljivih
životinja ponekad veoma ugrožena.
Pažljivim, mirnim
tretiranjem goveda od strane obučenih ljudi u dobrim objektima
smanjiće se pojava nagnječenja i pomoći održavanje kvaliteta
mesa. Nagnječenja
američku
industriju goveđeg mesa godišnje koštaju 1,00 dolar po životinji kod
tovljenih goveda, a 3,91 dolar po životinji kod krava i bikova (Državni
univerzitet Kolorada, 1992; 1995). Nagnječenja industriju govedine u
Australiji godišnje koštaju 36 miliona dolara (Blekšo /Blackshaw/ i grupa
autora, 1987). Američka industrija svinjskog mesa zbog nagnječenja
izgubi 0,34 dolara po svinji usled PSE (bledo, mekano, sočno meso), a 0,08
dolara po svinji (Nacionalno udruženje proizvođača svinjskog mesa,
1994). Usavršavanjem tretmana svinja i smanjenjem korišćenja
električnih palica ili njihovom eliminacijom smanjiće se pojava
petehijalnog krvarenja (Kalkins /Calkins/ i grupa autora, 1980). Boljom
dobrobiti životinja može se poboljšati i bezbednost zaposlenih jer je malo
verovatno da će mirna goveda gaziti zaposlene ili da će se
propinjati.
Ophođenje
prema životinjama na human način je upravo ono što treba raditi. Javnost
sve više brine o tome kako se tretiraju životinje. Tretiranje osakaćenih životinja
koje ne mogu da stoje je problematika kojom se bavila nacionalna televizija u
Sjedinjenim Državama, a transport životinja je glavni problem u Engleskoj.
Ljudi koji se ne razumeju u klanje često pitaju "da li životinje
znaju da će umreti" ili "da li se boje krvi". Anil (Anil) i
Makinsi (McKinsey, 1995) navode da se kod svinja koje posmatraju omamljivanje i
klanje druge svinje javlja mala ili nikakva promena srčane frekvence, i
nivoa kortizola ili B endorfina. Zapažanja autora ukazuju da je verovatnije da
će male smetnje o kojima je ranije bilo reči dovesti do
razdražljivosti ili zaustavljanja nego kada životinje vide krv ili posmatraju
druga životinju koja se omamljuje. Goveda će dobrovoljno ući u
uređaj za omamljivanje koji je poprskan krvlju (Grendin, 1994a). Autor je
primetio i da krv relativno mirnih goveda izgleda ima mali uticaj, ali da
postoji mogućnost izlučivanja feromona straha ako je životinja jako
uzrujana 10 ili 15 minuta. Ostala goveda će početi da se zaustavljaju
i odbiti da prođu pored mesta gde je prethodna životinja doživela stres.
Istraživanja sa pacovima i svinjama ukazuju da u krvi i mokraći može biti
feromona straha. Ostale svinje su izbegavale hranilicu zbog mokraće
nazimice koja je doživela stres, a mokraća životinja koje nisu doživele
stres nije imala uticaja (Vjevij-Toma /Vieville-Thomas/ i Sinjore /Signoret/,
1992). Stivens i Saplikoski (Saplikoski, 1973) naveli su da se izbegavala krv i
mišićno tkivo pacova koji su doživeli stres, a da moždano tkivo ili voda
nisu imali efekta. Krv zamorčeta i ljudi je malo uticala na pacove
(Hornbakl /Hornbuckle/ i Bil /Beall/, 1974; Stivens i Gerzog-Tomas
/Gerzog-Thomas/, 1977).
Klanje bez
omamljivanja predstavlja oblast koja izaziva zabrinutost u mnogim zemljama.
Kada se ritualno klanje ocenjuje sa stanovišta dobrobiti, treba odvojiti
promenljivu omamljivanja od promenljive samog presecanja grkljana. U nekim
klanicama u Sjedinjenim Državama koriste se izuzetno stresne metode
omamljivanja, kao što su okivanje i kačenje potpuno svesnih goveda za
zadnju nogu. Vešanje goveda za zadnju nogu dovodi do toga da mnoge životinje
riču i da se otimaju, a ponekad slome nogu. Goveda se u Evropi i
Sjedinjenim Državama drže u uređajima za omamljivanje u kojima su u
uspravnom položaju ili u uređajima koji ih prevrće na leđa
(Grendin, 1994a; Grendin i Regenstejn /Regenstein/, 1994). Autor je primetio da
goveda okrenuta na leđa često udahnu krv, i da stresne metode
omamljivanja maskiraju reakciju životinje na presecanje grkljana.
Dan (Dunn, 1990)
je otkrio da držanje goveda na leđima tokom 103 sekunde dovodi do
stvaranja dvaput većeg nivoa kortizola nego kod goveda držanih u uspravnom
uređaju za omamljivanje. U Ujedinjenom Kraljevstvu se danas zahteva
korišćenje uređaja u kojima se goveda drže u uspravnom položaju.
Autor je primetio da se odgovarajućim izgledom uređaja i nežnim
rukovanjem uspravnim uređajem za omamljivanje mogu eliminisati vidljivi
znaci neprijatnosti koju životinje trpe, kao što je otimanje. Omamljivač
mora biti opremljen ventilima za ograničenje pritiska kako bi se
sprečio prevelik pritisak koji bi izazvao bol ili neprijatnost kada se
prisloni na telo životinje (Grendin, 1994a). Deo aparata koji se nežno
prislanja uz životinju treba lagano da se kreće, jer iznenadni, nagli pokreti
mogu da uznemire životinju. Presecanje grkljana treba obaviti odmah nakon
omamljivanja glave.
Reakcija
životinje na presecanje grkljana može se posmatrati kada se životinja drži u
udobnom, uspravnom položaju. Većina istraživača se slaže da
presecanje grkljana bez omamljivanja neće izazvati trenutnu nesvest (Dejli
/Daly/ i grupa autora, 1988; Blekmor /Blackmore/, 1984). Svest kod teladi u
nekim slučajevima može potrajati više od jednog minuta (Blekmor, 1984).
Začepljenje krvnih sudova će ponekad usporiti pad krvnog pritiska
koji je neophodan da bi došlo do nesvesti (Anil i grupa autora, 1995a).
Goveda imaju
veoma slabu reakciju u smislu ponašanja na dobro izveden košer rez (šehita)
koji se izvodi dugim nožem oštrim poput žileta (Grendin, 1994a). Bager (Bager)
i grupa autora (1984) imaju slično zapažanje. Glavna metoda ocene bola
jesu zapažanja o ponašanju i merenja (Šort /Short/ i Poznak /Poznak/, 1992).
Halal klanje izvršeno zarivanjem kratkog noža dovelo je do snažnog otimanja i
očigledne patnje (Grendin, 1994a). Rez koji se zatvara preko noža u toku
rezanja dovodi do otimanja životinje, a uznemirenim govedima je bilo potrebno
više vremena da izgube svest. Moglo bi se zaključiti da je pravilno
izveden rez mnogo manje stresan nego loše urađen rez.
Omamljivanje
strujom samo preko glave koristi se u mnogim halal klanicama i nad ovcama i nad
govedima. Zbog razlika u anatomiji krvnih sudova kod ovce u poređenju sa
govedima, omamljivanje goveda samo preko glave mora da bude praćeno
metodom probadanja grudi kako bi se osigurao brz pad krvnog pritiska (Anil i
grupa autora, 1995b). Da bi se u smanjio stres i neprijatnosti u toku ritualnog
klanja potreban je iskusan koljač i dobro napravljen uređaj za
omamljivanje kojim se životinja drži u udobnom, uspravnom položaju.
Osoblje u klanici
mora da obrati pažnju na pojedinosti tretmana i nadgleda i obučava
zaposlene da bi se održao visok standard dobrobiti u toku tretmana i klanja
goveda. Loša uprava je glavni uzrok ugrožene dobrobiti životinja. Da bi dobrobit
bila valjana, klanica mora da bude opremljena dobro napravljenom opremom za
omamljivanje i tretman koju dobro održavaju obučeni, savesni zaposleni.
Moraju se eliminisati male smetnje zbog kojih se životinje zaustavljaju i
odbijaju da se kreću kroz sistem. Zaustavljanje je često izazvano
odsjajima, bučnim ispuštanjem vazduha, kada životinje vide ljude ispred
sebe ili promaja koja duva hodnikom prema životinjama koje prilaze.