Juli
1999.
FAWC[1],
Government Buildings, Hook Rise South, Tolworth, Surbiton, Surrey KT6 7NF
SPROVOĐENJE
ZAKONSKE REGULATIVE O DOBROBITI ŽIVOTINJA
AŽURIRAO
FAWC
Izveštaj
FAWC o Radnoj grupi za primenu dobrobiti ima skoro deset godina i pravo je
vreme da ministri poljoprivrede dobiju neke nove preporuke. Znamo da je možda
teško da Parlament nađe vremena za donošenje novih zakona. Pa ipak,
priliku za to bi mogli da pruže predviđeni državni prikazi mera za zaštitu
dobrobiti životinja pri transportu i na stočnoj pijaci i obaveza da se do
kraja ove godine primeni Direktiva 98/58/EC Saveta (Opšta dirkektiva). Ali
strožiji zakon predstavlja samo deo ove jednačine jer bi svaki sistem
kontrole neizbežno doživeo neuspeh bez njegove efikasne primene.
U
suštini, preporučena aktivnost se može definisati kao dve široke oblasti:
primena dobrobiti, kako poboljšati primenu postojećih odluka o dobrobiti;
i zakon, posebne preporuke za poboljšanje dobrobiti životinja.
A.
Primena dobrobiti
1)
Jedinstvenost pristupa
U
primeni i sprovođenju postojećih zakonskih propisa Ujedinjenog
kraljevstva o dobrobiti postoji ozbiljan nedostatak u smislu jedinstvenosti.
Ako se želi da sprovođenje propisa bude efikasno, neophodno je ostvariti
dobru vezu između svih agencija za primenu dobrobiti i da sve te agencije
budu slične po načinu i odlučnosti vršenja svojih zaduženja.
Bitan je i jedinstven pristup od svih organa primene dobrobiti do obuke
inspektora. FAWC preporučuje sledeće:
da
agencije za primenu dobrobiti (državna Veterinarska služba, lokalne vlasti,
Služba za higijensku ispravnost mesa itd.) primenjuju postupke kojima se
obezbeđuje ostvarivanje odgovarajuće koordinacije i razmene
informacija formalno na svim nivoima, među njima samima putem regionalnih
i nacionalnih diskusija, i sa industrijom uz pomoć grupa za saradnju, i to
svakodnevno. Time treba da se aktivno podstakne razvoj dijaloga između
pripadnika raznih agencija za primenu dobrobiti i zajedničkih akcija tamo
gde to bude potrebno.
da
se aktivnije podstiču i promovišu inicijative o dobrobiti pod rukovodstvom
države. Pozdravljamo tekovine kao što je državna tržišna strategija i zalažemo
se da se nađu sredstva za razvijanje i propagiranje daljih inicijativa.
da
država lokalnim vlastima pruži detaljno uputstvo o tome šta se od njih
očekuje. Time bi se razjasnila i naglasila odgovornost za postupak
sprovođenja zakona. Takav dokument bi služio i kao podsetnik vlasti o
obavezama, da su glavni element u okviru primene dobrobiti i da bi trebalo da
odvoje dovoljno sredstava za dobrobit životinja.
2)
Nacionalni standardi primene dobrobiti životinja
Uz
jedinstveni pristup pri primeni, FAWC preporučuje osnivanje agencije za
primenu dobrobiti Ujedinjenog Kraljevstva za sva pitanja zdravlja i dobrobiti
životinja. Jasno je da bi to moglo doneti znatne pravne i praktične
poteškoće, ne samo pri pokušaju prikupljanja informacija iz više izvora,
već je logično da je takav organ neophodan ukoliko država zaista želi
da pitanja dobrobiti životinja dobiju prioritet u uzgajanju stoke na farmama.
Takav organ bi mogao:
da
predstavi nacionalnu strategiju primene dobrobiti zajedno sa standardima sa
ciljevima koji bi se zatim mogli ostvarivati. Poljoprivrednici je mogu
prihvatiti ukoliko bi razrešila nedoumice oko odgovornosti primene i obezbedila
okvir za sprečavanje nepotrebno uloženog truda i ponovljenih vizita.
da
vodi centralnu bazu podataka radi evidencije svih vizita u vezi sa dobrobiti
životinja i sličnih poseta, preduzetih postupaka primene
(uključujući i one koje završavaju tužbom) i inspekcija koje su
izvršili svi organi primene dobrobiti. Trenutno se mnogi podaci prikupljaju po
dva puta; baza podataka, dostupna svim organima za primenu dobrobiti,
omogućila bi razmenu ažuriranih i tačnih podataka.
3)
Uslovi obuke i stručnosti
Uspešna
primena neposredno zavisi od zalaganja i stručnosti angažovanog osoblja,
njihove spremnosti na saradnju, podrške koja im je pružena i političke
volje agencija za primenu dobrobiti da odvoje dovoljno sredstava za
određeni zadatak. Uloga u primeni dobrobiti životinja treba treba da ima
poseban profesionalni status. Preporučuje se sledeće:
da
svi službenici angažovani na primeni dobrobiti budu dobro motivisani,
obučeni i kvalifikovani, naročito oni koji su direktno angažovani oko
dobrobiti životinja, a njihove formalne oznake i titule treba da odražavaju
njihova zaduženja;
da
se podstiče imenovanje posebnog osoblja za primenu standarda zdravlja i
dobrobiti životinja u svim relevantnim agencijama;
da
obuka, koja se po završetku priznaje potvrdom o stručnosti, treba da
obuhvata poznavanje zakonskih propisa o primeni dobrobiti i dobrobiti,
stočarstvu i zdravlju životinja.
da
se podstiče stalno profesionalno usavršavanje, a programi obuke treba da
obuhvataju redovno pohađanje seminara i odgovarajućih kurseva kako bi
se obezbedilo da službenici idu ukorak sa najnovijim dostignućima.
Za
obezbeđivanje i podršku dobro obučene radne snage i striktniju
primenu biće potrebna dodatna sredstva i od centralne i od lokalne vlasti.
Međutim, da bi se pokazala sve veća svest društva o ovom pitanju,
treba naglasiti važnost dobrobiti životinja kako bi se obezbedilo
odgovarajuće finansiranje prilikom dodele sredstava iz budžeta. Manjim
jedinstvenim vlastima, naročito onim u urbanim oblastima koji nemaju istu
potrebu za specijalistima kao u većim ruralnim stočarskim zemljama,
može se savetovati da sa susedima sklope aranžmane o "zastupanju".
4)
Ostale inicijative
Iako
se inicijative iz daljeg teksta zasebno definišu, većina će se
odvijati paralelno i zajedno sa inicijativama koje su prethodno pomenute.
državne
pravilnike dobrobiti treba pod hitno ažurirati. Format Pravilnika o ovcama
trebalo bi preporučiti i najbolje bi bilo usvojiti ga za sve pravilnike.
Pozdravljamo činjenicu da su sredstva za ostvarivanje većeg napretka
dodeljena u okviru Odeljenja za dobrobit životinja Ministarstva za
poljoprivredu, ribarstvo i hranu. Međutim, izgleda da zakonske procedure
ometaju brzo delovanje. Treba razmotriti pojednostavljivanje procesa donošenja
pravilnika i reviziju pravilnika o dobrobiti.
Inspektori
i službenici koji primenjuju dobrobit treba da budu lako prepoznatljivi na
stočnim pijacama (na osnovu opšteg upozorenja i lične identifikacione
oznake).
treba
povećati broj nenajavljenih inspekcija Državne veterinarske službe,
naročito na farmama za intenzivni uzgoj svinja i živine,
uključujući i kontrole van radnog vremena, i treba odrediti minimalan
broj inspekcijskih obilazaka prevoznika i prodavaca stoke.
B.
Zakon
FAWC
smatra da izmena zakona može biti težak i dugotrajan proces. Pa ipak, Savet
traži od države da razmotri uvođenje nove kontrole u vezi sa
sledećim:
1)
Zaplena i nega/staranje o zapostavljenim životinjama što trenutno obuhvata
odredbe Zakona o zaštiti životinja. Ovaj zakonski propis bi bio dopunjen
zahtevom da se obuhvati i uslov da se spreči da neko izvlači
finansijsku dobit od držanja životinja ako je bio osuđen zbog okrutnosti.
Osim toga, potrebno je uneti izmenu u zakon kako bi se omogućilo izdavanje
sudskog naloga kojim se zahteva da se životinje uzmu na staranje, i da se
pokriju troškovi u vezi s tim, dok traje postupak u vezi sa dobrobiti. Idealno
bi bilo da se po uručenju sudskog poziva podnese zahtev za razmatranje
vrednosti životinja i posledica njihovog uklanjanja. Može se desiti da bude
neophodno da se neke životinje prodaju kako bi se platio držalac ostalih
životinja ili da se one zakolju kako bi se sprečila njihova dalja patnja.
Svaka odluka o davanju životinja na staranje zavisila bi od veterinarske
odluke.
2)
Država treba da razmotri da li postoje dozvoljeni načini da se dobijanje
novčane pomoći za stoku dovede u vezu sa poštovanjm pravilnika o
dobrobiti. To bi obuhvatalo mogućnost oduzimanja sredstava od onih koji su
osuđeni za prekršaje u oblasti dobrobiti životinja. Savet predlaže da se
ova problematika ponovo razmotri, pa će pravovremeno dati dalje preporuke.
3)
Zakon treba da bude jasan u pogledu ovlašćenja lokalnih inspektora u
inostranstvu. Inspektori treba da imaju mogućnost da izreknu opomenu i
zaplene ili zadrži svaku zaklanu životinju koja je verovatno patila na farmi
ili prilikom transporta bez obzira gde je došlo do prekršaja. To je
naročito važno za goveda u okviru programa Starosti preko trideset meseci,
jer ovaj program ne dozvoljava zaplenu zaklanih životinja u svrhu dokaza.
Smatramo da će se ovo ovlašćenje, i ovlašćenje za izricanje
opomene kačenjem na vozilo za transport životinja bez pratnje (bolje nego
da moraju da izreknu opomenu vozaču ili ovlašćenom licu) razmotriti u
daljim revizijama zakonskih propisa o transportu i stočnim pijacama.
4)
Ovlašćenje za ulazak treba proširiti na inspektore lokalne vlasti tako što
će oni postati "ovlašćena lica" po paragrafu 6 Zakona o
(raznim) odredbama o poljoprivredi iz 1968. Time bi im se omogućilo
veće polje delovanja prilikom vršenja inspekcija van radnog vremena ili
nasumičnih/nenajavljenih inspekcija. Time bi se u izvesnom smislu
regulisala trenutna situacija kada službenici lokalne vlasti koji dobiju
pristup farmama u druge svrhe mogu iskoristiti tu priliku za ocenjivanje
dobrobiti životinja. Međutim, to često zavisi od saradnje vlasnika
farme, a formalnim ovlašćenjim bi se ojačao položaj inspektora.
5)
Ovlašćenje za izdavanje opomene u cilju otklanjanja propusta treba
proširiti na situaciju na samoj farmi. Uvođenjem ovlašćenja
sličnih onima iz člana 18 Odredbe o dobrobiti životinja (prilikom
transporta) iz 1997. pojačao bi se učinak agencija za primenu
dobrobiti prilikom zahtevanja tužbe povodom prekršaja/grešaka na farmi.
Mogućnost vremenskog ograničenja i specifikacije korekcija smatra se
velikom prednošću, a isto bi bilo i sa ovlašćenjem da se to proglasi
prekršajem u smislu nepoštovanja odredbe za otklanjanje propusta. Ove promene
bi u suštini vršile veći pritisak na farmere da ih poštuju.
6)
Ukidanje vremenskog ograničenja na šest meseci za tužbe po zakonskim
odredbama koje važe za zdravlje i dobrobit životinja. Idealno bi bilo da za
takvu tužbu ne postoji vremensko ograničenje, ili ako mora, trebalo bi da
bude šest meseci od otkrivanja prekršaja (ne od dana kada je prekršaj
počinjen).
Voleli
bismo da dođe i do uvođenja uslova o stručnosti za sve one koji
drže stoku (možda kao nastavak na prethodni niz uslova za lica koja prate
transport životinja). Naše nedavne preporuke o registraciji držalaca živine
zahtevale su test stručnosti osoblja. Svi zaduženi za domaće
životinje bi trebalo da u najmanju ruku pokažu stručnost; osim toga,
takvom mogućnošću bi se popravila slika stočarstva u javnosti.
Savet
za dobrobit domaćih životinja